Djevojka iz moga kraja

18

Berem višnje španjolske , mislim na djevojku iz Tuleka ,
mislim na njene usne bujne , na šnalu u kosi ,
oprosti draga na mojoj nespretnosti tada ,
na mojim glupim šalama , na stidljivosti i mucanju .

Maline si za mene brala , osmijeh tvoj me je očarao ,
hvala ti , živa bila lijepa djevojko iz moga kraja ,
usamljen sam bio , debele stare lipe su pravile hlad ,
ispod njih dječaci su igrali piris-pale .

Plavo nebo se rijetko vidjelo od tvorničkog dima ,
ali kada bi se pojavilo bilo je prekrasno tamno-modro ,
u produžetku ulice je bila livada ograđena bodljikavom žicom ,
ali ništa nije moglo naružiti njeno zelenilo .

Zakači me ljuta ljetna groznica , ne znadoh gdje sam ,
ležao sam bolan , iscrpljen , glava mi u vatri .
Nisi me posjetila , ti si cura fina , ali su mi pričali ,
da si bojila coklu na kući preko i gledala na moj prozor .

Dadoh poslednjih sto dinara sirotici ispred katedrale ,
našla me je poslije i još jednom zahvalila , noć se spuštala ,
što će meni danas bolje kaže , pojela sam pitu sa višnjama ,
sjetih se opet tebe djevojko pokraj Save .