Gospodin Adalbert

Stari Adalbert je živio sam u sokaku pored tvornice . Supruga mu je umrla prije nekoliko godina a ljudi su uočili večernje šetnje njegove . Visok , uspravljen šetao je skoro svako veče u odijelu sa kravatom i štapom , zimi sa šeširom a po kiši štap je nosio u desnoj ruci a kišobran u lijevoj . Adalbertu nisu smetale mrlje od ulja na ulici i prelazio je preko njih nonšalantno u svojim naglancanim crnim cipelama . Često je odlazio do rijeke .
Ljudi nisu pričali lijepo o gospodinu Adalbertu a meni dječaku od 15 godina to je pomalo i smetalo . Ljudi se nisu javljali Adalbertu a i on je uglavnom ćutke prolazio . Uvijek bi me u prolazu pogledao svojim plavim očima i ja sam primjećivao čak i malo topline u njima . Jednog dana skupih hrabrost i rekoh mu promuklo „ Dobar dan " i taman sam htio šmugnuti posramljen kad se dogodi nešto neobično . Gospodin Adalbert zastade i reče mi : " Dobro veče mladi gospodine " i izvadi jednu bonbonu zamotanu u šuškavi papir i pruži mi . Taj njegov gest me je ne samo iznenadio nego malo i uvrijedio jer sam sebe smatrao odraslim čovjekom a bonbone su za djecu . Prihvatio sam bonbon i strpao ga u džep . Možda je bilo malo sustezanja sa moje strane ali to je trajalo tren . Od tada stalno smo se javljali jedan drugom sve do jednog vrućeg ljetnjeg popodneva kada me stari gospodin pozva u svoju kućicu .
Prihvatio sam poziv i otišao da popijem sok napravljen sa hladnom vodom iz gospodinovog bunara . Razgovor je tekao neusiljeno tako da sam se malo oslobodio i počeo postavljati pitanja gospodinu Adalbertu . " O vama ne pričaju ljudi baš lijepo " rekao sam uplašeno ali on spremno prihvati razgovor i reče : " E moj Josipe teško je biti u manjini ! " Rekoh : " Ljudi kažu da se ne javljate njima " a on reče da mlađi treba da se javljaju starijima a da je on jedan od starijih ljudi u ovom dijelu grada . " Kad sam bio mlađi to mi je smetalo a sada više ne " reče Adalbert .
Moj odlazak u dvorište gospodina Adalberta nije ostao neprimjećen . Imao sam tada samo 15 godina i nisam znao da iza zavjese veliki broj očiju prati šta se zbiva na ulici . Najoštrija je bila reakcija je bila moje majke : " Pa on te može napasti budalo jedna " a ja sam odgovorio da je on jedan fini gospodin ali riječ moje majke je uvijek morala biti zadnja : " Pa takvi su najgori ". Ja sam bio pomalo tvrdoglav dečko i moje su se posjete nastavile .
Dvorište gospodina Adalberta bilo je uredno popločano ciglom . Na kraju flastera od cigli one su bile postavljene uspravno . Pored ruba su bile posađene ruže a iza njih je bio voćnjak . Sve je bilo uredno , ruže su bile potkresane a trava ošišana .
Postavljao sam pitanja Adalbertu koja se nisam usudio postaviti ocu . Naprimjer o djevojkama jer sam mislio da me izbjegavaju . " Nisam ti baš veliki stručnjak za djevojke ali ti mogu reći da te ne izbjegavaju jer si zgodan dečko . " To je podiglo moje samopouzdanje . " Ako ti ponekad izgledaju nepristupačne to je zbog toga što se i one stide i nesigurne su . Pa evo mogu ti reći ovo , budi čist i uredan a ako predlažeš djevojci bilo što uvijek to uradi kada ste vas dvoje sami ". " Ali one neće da se osame ! " rekao sam . " Hoće a ponekad u društvu možeš im nešto i šapnuti naprimjer da su lijepe , da imaju lijepe oči ili haljinu , cipele i tako . Budi spreman da će reakcija muškaraca biti obično oštrija nego ženska ali nemoj biti sujetan i budi uporan i strpljiv . Nagrada će za tebe biti velika " . Okuražio sam se i rekao da pričaju ljudi da on neme prijatelja . " Pa ti si mi prijatelj a imam i drugih " reče Adalbert i to mi je silno godilo . " Pa Josipe ne možeš imati puno pravih prijatelja ako imaš dva ili tri sasvim je dovoljno . Ja ne idem po kavanama jer ne volim taj ugođaj . Tamo bih našao puno prijatelja ali da li su pravi ? . Ne vjerujem , tražili bi da pijem , bio bih u duhanskom dimu i morao bih se kartati a ne volim ni partiju šaha odigrati u kavanskoj buci . Na kraju bi tražili da im pozajmim novac koji su propili . "
Moje su se posjete nastavile naročito preko ljeta i često sam pio hladan Adalbertov sok od višanja . Postavio sam i pitanje o postojanju boga i da li vjeruje u njega ? " Pomalo da ali sam pomalo i materijalista , ali ima jedna točka gdje se idealisti i materijalisti dotiču . To je točka da li ono što postoji je bog ili materija . Svećenici ne vole kad kažu da je početak svega bog a postavi im se pitanje tko je stvorio boga ? Bog je uvijek postojao kažu a i materijalisti kažu da je i materija uvijek postojala , pa to je onda isto . To je ta točka . Filozofi to zovu bit ili bitak a i prostor i svemir je slično a onda dolazi i vrijeme i stvari se kompliciraju jer je naše znanje još nedovoljno " rekao je gospodin Adalbert .
Naši razgovori su se vodili i o nama a gospodin Adalbert je spremno pričao o sebi . " Ja sam rođen u velikoj i siromašnoj obitelji " govorio je on ." Imao sam braću : Konrada , Johana i Franca i sestre Rezu , Bertu i Jutu ukupno nas je bilo sedam . Možda zato i izbjegavam gužvu jer sam je puno imao u djetinjstvu . „ govorio je on . " Sve neka njemačka imena neki kažu da ste Nijemac " rekoh ja . " Pa moje je prezime Kovačić a to govori da smo Hrvati . Moj otac je bio siromašni željezničar a pošto je tada bila Austro – Ugarska mislio je da ćemo mi djeca bolje proći u životu ako nam nadjene njemačka imena . Možda je bio u pravu jer sam dobio stipendiju i završio sam studij matematike u Gracu . Možda je moje ima pomoglo a možda i nije jer sam bio dobar učenik . " Priča se da ste tukli učenike " ohrabrih se da mu postavim još jedno neugodno pitanje . Više se nisam plašio da postavljam takva pitanja jer sam vidio da se Adalbert na takva pitanja samo osmijehne i spremno odgovori . " Jednom malom sam opalio šamar kad mi je na satu okačio lisičiji rep kad sam šetao između klupa i okrenuo mu leđa . Bio sam tada mlad i zelen i pogriješio sam . On nije rep objesio meni već matematici koju nije znao i mrzio ju je . Uplašeni i primitivni ljudi imaju potrebu da netkog mrze a ja znam da sam pogodan za to i ne zamjeram im . Najteže mi je što nema moje dobre Ane a bog nam nije podario djecu a to je nju najviše pogađalo i oteralo prije vremena na onaj svijet tako da živim u uspomenama i dopisujem se sa nekoliko prijatelja " rekao je gospodin Adalbert i vidjeh da su mu se oči zacrvenile i orosile .
Pošao sam na studije u veliki grad . U srpnju dođoh kući i pođoh Adalbertu . Kad tamo dvorišna kapija je bila širom otvorena a u dvorištu je bila obitelj sa puno djece i svi su vikali i pušili su . Naišao je jedan susjed i ja ga upitah za Adlberta . Sledio me je susjedov odgovor : " Starkelja je skončao i nitko mu nije bio na sprovodu " !