Kasno prođoh

12

Kasno prođoh kraj staroga hana ,
brda i šljivici tonu u tminu ,
vraćam se iz svetog samostana ,
gdje sam se molio dragom Gospodinu .

Jezdim kroz mrak , sjećam se očiju ,
i melodija tužnih i bajnih ,
hoću da skinem magiju ,
od očiju urokljivih i sjajnih .

Pjesma , uzdah , violina cvili ,
duhanski dim , pomiješan sa vinom ,
neispunjeni sni o bajnoj vili ,
tuga za dragom izgubljenom .

Sjedim u kutu , usamljen , gledam ,
život vrije , riječi lebde , čudo je ovo ,
neću da me shrva tuga i da se predam ,
urokljive oči se pojavljuju ponovo .