Kavalikada u džepovima

13

Kad sam imao sedam godina davao se film „Kavalikada u džungli“ . Gledao sam ga nekoliko puta i jako mi se taj film dopao .Nije mi bilo jasno šta znači riječ kavalikada .Poslije gledanja filma zaključio sam da riječ kavalikada znači :haos , džumbus ili gužva .U filmu je bilo puno divljih životinja koje su jurile jedna drugu , jurile su za ljudima a oni su bježali koliko ih noge nose . Mi djeca smo bili oduševljeni filmom ali naši roditelji baš i nisu .Djeca su se derala i bodrila svoje ljubimce . Svatko je imao životinju koju je volio a ja sam volio slona .
Poslije kavalikade sam zavolio mornare .Mornari su sasvim u redu . Nemam je ništa protiv njih . Nisu oni geometri . Čak su mi i simpatični . More se valja odnosno brod se valja a more luduje . Ne boluju oni od morske bolesti ali pravo da vam kažem u to i nisam baš potpuno siguran . Šta rade kada se brod valja ne znam a volio bih da znam . Možda gledaju televiziju . Ne čitaju knjige sigurno . Možda puše , čak sam 50% siguran da puše . Da li još drže brbljive papige koje psuju ? Mislim da ne i da to nije više moderno . Papige je zamjenio internet .
Kada sam bio u drugom razredu Osnovne škole zaljubljio sam se u jednu crnu djevojčicu po imenu Anka . Imala je crne oči i dugu , ravnu crnu kosu . Nosila je kratke suknje . Htio sam da budem mornar kao mornar Popaje i da je tako impresioniram . A on se pravila važna , pućila usne i pravila se da me ne vidi . Čak se jednom napravila da me ne poznaje kada sam joj se obratio na tržnici „ Zdravo Anka“ . Nosio sam mandarine i namjeravao sam da joj jednu mandarinu ponudim . Rekla je :“ Što je ovaj mali dosadan „ . Za mene je rekla „mali“ koji sam za glavu višlji od nje .
Ništa nisam više mrzio nego špinat ali sam ga jeo svaki dan na silu da porastem i ojačam kao mornar Popaje .
Rekao sam tati kako se ponaša Anka a on mi je rekao da je to ženski kapric . Nisam to baš potpuno razumio . Mislio sam da ona nosi neku kapicu pa sam je pažljivo zagledao ali kapice nigdje već samo dvije bijele mašnice . Poslije mi je otac objasnio da kapric nije kapica i tek tada mi ništa nije bilo jasno .
Naučio sam pjesmicu iz crtića : Popaje ti si lud , žena te traži svud , žena te traži svuda po plaži , Popaje ti si lud !
Anku sam zamrzio kao i kapric . Ona je pokušavala da skrene moju pozornost na nju ali sam se ja pravio da je ne primjećujem . Za vrijeme odmora jednom pred mojim drugovima i drugaricama Anka me je zamolila da otpjevam pjesnicu „Popaje ti si lud“ . Ovu pjesmicu sam pjevao na odmorima u školi a jednom čak i na školskoj priredbi . Sad mi je Anka došla kao kec na jedanaest . Rekao sam glasno da svi čuju : „ Što je ova mala dosadna „ i svi su se smijali .
Poslije sam se zaljubio u Višnju . Višnja je bila mirna djevojčica sa plavom kosom i očima . Nosila je dulje haljine a mama joj je pravila lokne na plavoj kratkoj kosi .Na odmoru mi je davala pola svoje šolje kakaoa . Pjevao sam i dalje pjesmu „Popaje ti si lud“ ali sam svom repertoaru dodao i pjesmu o kauboju Đimiju . To ide ovako : Kauboj Đimi prerijska je sila , hrabar baš je kao lav , a konj k'o da mu ima krila , od brzine trese se sav .

Višnja je bila drukčija od Anke . Čekao sam je poslije nastave i pratio do njenog stana . Stanovala je u stanu na sedmom katu jedne ogromne , ružne zgradurine . Nikako nisam mogao zapamtiti koji je njen ulaz a ona se smijala . Bilo je desetak ulaza sa obje strane zgradurine . Tko bi to zapamtio .
Volio sam da igram nogomet i to sam radio često na poljani pored Višnjine zgradurine .
Moji snovi su se srušili iznenada .Jednog dana igrao sam nogomet a Višnja je izašla i nije me vidjela .Držala se za ruke sa jednim starijim dečkom , pričali su i na rastanku su se poljubili .Od tada sam se razočarao u djevojčice . Pravio sam se da ih ne primjećujem .Neke su se trudila da privuku moju pozornost ali ja sam bio led ledeni . Prigrlio sam knjigu i nogomet . Počeo sam se baviti i gimnastikom .I na gimnastici je bilo djevojčica ali ja sam ih izbjegavao . Ako bi me nešto pitale ja bih jednostavno odgovorio : „C“ .
Tada je nastupila kavalikada u mojim džepovima .Bili su puni klikera : staklenih , željeznih , keramičkih , porcelanskih , koštanih pa čak i drvenih .Pored knjiga , nogometa i gimnastike klikeranje se pretvorilo u moju strast .Mijenjao sam klikere sa drugim dječacima .Sve je zavisilo od pogodbe .Najviše su vrijedili stakleni klikeri u raznim bojama . Ako je stakleni kliker bio oštećen gubio je na vrijednosti . Pravila klikeranja su bila jednostavna . Koji igrač utera u rupu prvi nosi sve klikere koji se nalaze u igri . Dječaci su se mijenjali jedan za drugim u igri a pomerao se uvijek najdalji kliker od rupe .Udaljenost se procijenjivala a bilo je i mjerenja . Jako važno je bilo uterati kliker prvi u rupu . Ja sam bio vješt igrač i zato su mi džepovi bili uvijek puni klikera .Nisam onda u tim godinama ni slutio koliko će te dvije stvari biti važne u mom životu , utjerati u rupu , naročito prvi i imati pune džepove .