Magla pala

Titraje osjećam , drhtaj me hvata , nagla se javlja magla .
U daljini se javlja pas , on podiže svoj glas .
Muški uzvik u magli , kao da ga je struja takla .
Na momente tih pa zatim ljutit , nervozno napet , plah .

Skriven sam , čujem svoje disanje , neki motor bruji daleko .
Ljudi su negdje okolo , skriveni , što rade ?
Mala radost , malo veća nada , evo prolazi netko .
Sitna žena , ogrnuta , gleda me plaho pogledom koji krade .

Sve su to zagonetke za mene , baš zanimljivo što je tako .
Da li je to pjesma ili proza , ah što čine ljudi , žene ?
Ljubav prema čovjeku , pažnja , pomoć , što je to ?
Oblak tražim sada , nema ga , ali je sigurno tu iznad mene .

Nevidljiv sam , volim što je tako , ne pitajte me ništa .
Nisam izgubljen , uostalom zašto je to važno , možda tako treba .
Samo zvuci i glazba , oštri vlažni zrak je prijatna fešta .
Šetam , idem , nevidljiv sam , možda je ovakav put do neba .