Posjet Posavini

Došao sam da uzmem malo snage ,
oh Bože da li ću uspjeti .
Sjetan sam sada ,
sve je nekada izgledalo veće .

Mala škola još stoji ,
tu sam se nekada uplašio jako ,
kada sam prosuo mlijeko od UNRRE ,
sve je nekako bilo drukčije .

Danas opet neki dječak ,
dobija mlijeko od UNRRE ,
ili možda to UNICEF zovu ,
negdje u Africi ili Aziji možda .

Kolonija je oronula ,
žbuka je otpala ,
igralište je zapušteno ,
ono je nekada izgledalo veliko .

Preko mi sada izgleda bliže ,
čamci su tamo i sloboda ,
stare kuće više nema ,
nikog tamo više nema .

Nema onog koji je pjevo :
studena me kiša bije ,
po vascijeli dan ,
primi mene krčmarice u svoj bijeli stan .

Nema više niti onog koji je pjevao :
oj Kaćuša , oj Kaćuša ,
a brci su mu se smijali ,
a on je mirisao na rakiju .

Rijeka je prljava ,
vidim željeznu cijev kako viri iz pijeska ,
zagrlih je ,
i osjećam prisnost sa željezom .

Jedna je žena muža izgubila ,
nemam snage da odem tamo .
Idem samo da vidim ,
one vrbe pored ždrila i puta za selo .

Voda izvirala ,
domovina šaputala .
Oj dana , dana , danana ,
svirajte mi mužikaši do rana .