Ruža

Umoran i pokisao , prozebao i neraspoložen svraćao je Ivan ponekad u krčmu pored puta koja je imala jednostavno ime „ Kafana Ruža „. Ovo ime joj nije bilo odgovarajuće pa čak ni krčma . Više bi joj odgovaralo ime jazbina , rupa , brlog ili tako nešto . Ivan nije znao koji ga je vrag nanosio tamo jer je krčma bila prljava a konobarica neljubazna . Možda je to bila prokleta potreba za nekakvim makar i namrgođenim humanoidom . Ili je to bila okolina koja ga je potsvjesno privlačila kao gradskog čovjeka.
Okolina je bila surova ali ipak pomalo i lijepa . Zasićen bukom i asvaltom odmarao je pogled na banatskom pašnjaku pored ceste . Trava na pašnjaku je već bila žuta jer je jesen poodmakla i tu su se vukla pokisla goveda . Bio je tu i bunar sa đermom i raspuklim betonskim koritom na kome su čobani pojili stoku . Na ovoj strani bilo je uz kavanu nekoliko svinjaca a iza njih vidio se obran kukuruz . U tom kukuruzištu su kavanski gosti obavljali svoje potrebe radije nego u neočišćenom zahodu . I Ivan je rado gostovao i meditirao u kukuruzištu .
Jesen poodmakla , poslijepodne također a Ivan zadubljen u svoje misli ispija svoj čaj . Nekoliko neobrijanih i razdrljenih seljaka ga podrugljivo posmatraju . Naravno zbog čaja jer to ovdje nitko ne pije izuzev njega . Za muškarce je rakija a žene ovdje ne svraćaju izuzev Ciganke sa istim imenom kao i kavana . Ruža je bila dio namještaja u „Ruži“ a gledala je Ivana pomalo nametljivo . Valjda sam novo lice pa me zato gleda pomisli Ivan .
Na drvenom stupu preko ceste sjedio je sokol i izgledalo je kao da spava a ustvari vrebao je svoju večeru . Ivanu se sviđalo njegovo smeđe-bijelo perje , bistar pogled i savijeni kljun . Ivan je razmišljao kako da se ratosilja terenskog rada . Svi su ugrabili bolja radna mjesta i postali kancelarijski štakori samo ja već godinama šipčim , giljam , stružem i plazim po terenu.
Tešku dosadu razbi ulazak jednog garagana . Bučno je sjeo pored Ruže i drsko pokazuje prstom na Ivana . Ivanu počinje biti neugodno , ne sviđaju mu se njegove žute oči , žuti zubi i prsti i zadrigao vrat . Žutoje nadjenu mu ime u hipu . Prebacuje pogled na sokola ali ne vrijedi do njega dopiru Žutojeve riječi : “ On... , on... , njemu ... , ima para ... , dobićeš batina ... „ Ivanu postaje još neugodnije , očito riječ je o njemu . Srećom garagan ode bučno kao vjetar , Ivanu laknu ali samo za trenutak jer prilazi Ruža i uz jedno „ Slobodno „ ne čekajući odgovor sjede za Ivanov stol . Ivan lebdi u duhanskom dimu , seljaci se smijulje i podriguju podrugljivo a Ivan posmatra blijedo cigankino lice , neurednu kosu i crne oči . Zapaža njene pune crvene usne , među njima cigaretu koja dogorjeva , skromnu odjeću i bosa stopala poluizvučena iz natikača.Ona govori Ivanu : „ Moj Miša ... , moj muž ...” A Ivan odgovara : “ Molim , … molim “ a ona smijući se reče glasno : „ Opalim te golim ! “
Ciganka spomenu Ivanu neku malu sumu dinara uhvati ga za ruku pa poče : „ Budi čovjek , nemoj biti pizda od čovjeka , muž mi je izgubio na kocki , mi smo pošteni ljudi . “ Ivan reče : “ Da , da , hoću ... “ a Ruža ga poče vući napolje . Seljaci nagrnuše za njima . Ivan se maši za novčanik a ona skoči i reče : “ Šta ti misliš o meni , ja sam poštena ženska , prvo poso , prvo poso ...” i Ivan shvati šta ga čeka .
Ruža ga vodi prema kukuruzu , ne tamo viče Ivan . Ruža sjeda na zidanu ogradu od svinjca , svinje grokču i cvile , uznemirene su . Debela i prištičava kelnerica Jeca viri na prozor iza šanka . “ Što si se ukočio “ viče Ruža zadiže svoju dugu i široku suknju a seljaci se približiše i skoro pušu Ivanu za vrat . Ivan zapaža Ružin žbun i i masnice po butinama . “ Hajde pomiluj me , nisi valjda peder , ne obraćaj pažnju na ove drkadžije ! „ kaže ona . Ivanu prija njena toplina pa čak i njena raskalašnost , milina mu struji preko leđa i skuplja se u malom trbuhu . „ Ne nosiš gaćice “ primjeti Ivan a ona se grleno nasmija : “ Nikada jer ne znam kad će da mi uleti ..!” Ivan je pomilova po žbunu i osjeti svoga diku kako se kočoperi . Iz nje teče bujica riječi : “ Hajde gospodine , baš si me popalio , nisi valjda peder , nećeš valjda da ližeš .. ! „ Miluje ga po šlicu , raskopčava ga i vadi mu diku koji podrhtava na banatskom povjetarcu . „ Hajde šta čekaš ? “ reče ona a Ivan shvati da nema povratka a ponos ga zahvati jer je dika bio tvrd i veći no obično . Ivan ulazi u nju i reče sebi : “ Valjda se neću zaraziti i popiću Pentrexil čim stignem kući .” Ciganka zajeca a zatim poče jednolično i prostački stenjati . Ivan osjeća veliko zadovoljstvo , sočna je , toplo i prijatno je unutra a nabore i dubinu ne može osjetiti . Misli da sanja i da se ljulja u čamcu na moru . Čak počinje pjevati pjesmu : “ O more duboko , o more široko , sva moja radosti ... ! “ Ciganka ga čvrsto i ritmično steže svojom unutrašnjošću a on reče : „ Ovo je božanstveno ! „ a ona se ponosno nasmija na svoju umjetnost . “ Stani malo , odmori se , ne volim da svršiš brzo ... “ govori ona . Seljaci se šuteći razilaze , Jece nema na prozoru .
Ivan nastavlja da vesla , to traje i traje a Ruža prestaje da stenje i počinje da rže kao kobila a Ivan se osjeća kao ponosni jahač , približava se vrhuncu ona to osjeća i govori mu : „ Unutra , unutra , hoću da mi napraviš dijete ...! “
Oblače se , Ivan hoće da krene a ona će : “ Daj pare , to si zaboravio ! “ Ivan se nudi da je odveze autom a ona odbija . “ Pješice ću a ti ne znaš kako je veliko zadovoljstvo lutati , uvjek naiđeš na dobro ili zlo ali dosadno nije nikada . „
Poslije nekoliko dana Ivan ne primjeti na sebi nikakve promjene , izgleda da Ružu seljaci samo štipaju .
Prva prilika da dođe u krčmu dođe Ivanu tek za dva tjedna . Krčma je bila prazna . Ivan upita Jecu za Ružu . “ Preudala se i otišla u Srijem . “ Zatim dodade : “ Hvala bogu da je ostavila onog barabu ! “