Na kraj sela

15

Približavam se kraju sela . Zadnje kuće su sirotinjske ili ciganske . Sve se promijenilo ali malo , drago mi je zbog toga . Pojavljuje se polje kao u izmaglici . Obrađene njive se gube u daljini . Ravnica je skromna ljepotica . Nije kao planina koja je provokativna i prevrtljiva . Ravnica je tiha i nenametljiva . U atar vode prave lenije - poljski putevi koji ipak malo vrludaju lijevo-desno jer seljaci zaobilaze bare koje se mjestimično javljaju poslije kiše . Kad pomisliš da u ravnici nema iznenađenja ili ti se čak pomalo prene probudi te oštar , jak lepet i ćurlik uplašenog fazana koga si trgnuo iz sna . Ili te možda zadivi elegantan trk graciozne srne ili glasanje prepelica . Zec nekad uplašeno iskoči iz brazde pred nogama i brzo trči cik-cak . Nekad se može vidjeti i lukava lija . Volim kraj sela , ovaj posebno . Ljudi su tu siromašni ali srdačni .
Crni pas je pokraj drvene tarabe . Maše mi repom , ne laje . Tu je na svom starom mjestu i gostiona pod imenom „Ravnica“ . Da ste netkog upitali u selu za Ravnicu nitko vam ne bi znao reći . Imala je ona druga imena po kojima je bila poznata : „Garava jazbina“ , „Crna rupa“ , „Ciganski bircuz“ , „Picina kovrdža“ , „Seljački budžak“ itd. . Ako ste pitali za neko od ovih naziva svatko će vam reći jer su to znala čak i djeca u pelenama . Može se reći čak i da je bila čuvena . To se odnosi na bližu okolinu i ne može se reći da je bila čuvena u Jugoslaviji i šire ; iako tko zna . Tko jednom uđe u tu gostionu ne može je više zaboraviti . Gazda gostione je čuveni Laza . Poznat je i pod drugim imenima : Šef , Gangster , Debeli i slično . Sva imena su mu pristajala a najviše Debeli Laza jer je imao sigurno brat bratu 140 kila . Žena mu je bila Slovakinja , Ruženka koja je bila čak i deblja od Laze . Laza je nju zvao Twigi iako bi to ime više pristajalo njihovoj ćerki koja se zvala Ljilja . Ona je bila plavo mršavo stvorenje koje je stalno brisalo čaše prljavim ubrusom . Bila je tako ružna da je uvreda u selu bila reći nekom momku ili gazdi da je zaljubljen u Lazinu Ljilju . Laza je ćerku zvao „Lane moje“ . Osim pića kod gazda Laze bilo je i meze ako bi se tako mogli nazvati Lazini čvarci jer su bili toliko tvrdi i iscijeđeni da su ih u selu zvali dijetalni čvarci ili vegetarijansko meze . Bili su slani tako da je svaki gost morao da popije bar litru lošeg vina poznatijeg kao „bački cviček“ ili pola litre rakije dudovače zvane brlja ili dudi-brandy da bi se spasio od teške žgaravice . Brlja je bila Ruženkin specijalitet . Svježe ispečena brlja imala je mliječno-providnu boju i to joj je bio nedostatak . Da bi popravila izgled Ruženka je dodavala ljutu alevu papriku i malo tucane cigle da se rakija izbistri . Takva brlja je izgledala kao škotski viski i pila se u ogromnim količinama i ljeti i zimi ; ljeti da seljaci speru prašinu iz grla a zimi da se zagriju . Ruženkina brlja je bila neponovljiva ali je imala jednu falinku . Vršenje velike nužde poslije brlje je pretstavljalo veliku muku i bol ali za to su našli lijek kolonisti iz Bosne zvani Bosančerosi . Pomagala je masaža otučkom od klipa kuruza kako su govorili Bosančerosi , kočanj kako su govorili Crnogorci ili jednostavno šapurika kako su to zvale Lale . Jedino su bircuz izbjegavali oni koji su patili od šuljeva .
Iz izmaglice izranja jedno stvorenje u seljačkom kožuhu . To je žena mršava , stegnula je zimogrožljivo kožuh ispod vrata . Crna kosa prošarana obilno sjedinama joj je duga i zamršena . Lice joj je crno i izborano . Nosi neki težak i napunjen ceger . Iznenađen sam jer sam je prepoznao . Zastajem i kažem „Miro jesi li to ti“ ? Gleda me zelenim očima začuđeno .“Ispričavam se ako sam pogriješio . Ja sam Milan iz Kikinde , profesor matematike i fizike i učinilo mi se da se poznajemo“ . - Pa jesi li to ti Milane , ooooo ..... ispričavam se , nisam te poznala , ugojio si se - . - Ja sam , drago mi je da te vidim Miro , hajdemo u kavanu da popijemo kavu . Nećka se - Znaš Milane selo je ovo , izmisliće veliku priču pa se neću moći oprati do smrti - onda poslije kratke stanke dodade - Hajdemo , udovica sam , slobodna žena pa nek pričaju šta hoće -.
Sjedoše u potpuno praznu kavanu , nigdje nitkoga čak i za šankom . Ovdje nema izgleda nitkog kažem a ona dodaje - Ima ne boj se vjerojatno su u avliji . Viče glasno -Ljiljo , Ljiljo- ali nitko ne dolazi . Doći će kaže mi . - Laza i Ruženka su umrli prije tri godine a Ljilja i nije jako vrijedna . Hajde da mi popričamo , kako si , imaš li ženu , djecu . Oženjen sam Miro , imam troje djece dva sina i kći . Ja sam udovica , imam jednu ćerku . Da li se sjećaš Miro onih davnih dana pitam. Kako da ne svega se sjećam kao da je jučer bilo . Ja sam te volio znaš ali nisam siguran da si ti volila mene utišavam glas jer se pojavljuje netko iz dvorišta . Mira šuti i gleda me . Prošlo je puno vremena pa možeš mi reći - , kažem . Žao mi je da te razočaram ali stvarno ne znam šta imaš od toga Milane . Bio si zaljubljen u mene i ja sam to znala . Oboje se trgosmo jer je jedna zgodna , sredovječna plavuša stajala pored našeg stola .“Ljiljo , donesi nam dvije dobre turske kave“ reče Mira a ja rekoh kad je otišla - Je li to Ljilja , puno se izmjenila - . To je ona , udala se za pravnika . Pa ona se proljepšala kažem ! Reci joj biće joj drago dodade ona .
Pa da ti kažem , puno je vremena prošlo , vrijeme liječi sve . Volila te nisam jer sam bila u vezi sa jednim oženjenim čovjekom koji me je zaveo i iskoristio . Bila sam ludo zaljubljena u njega i očekivala sam da se rastavi i da se uzmemo . Ti si se pojavio kao poručen . Pravila sam s tobom planove da me izvučeš iz ove selendre , da me zaposliš u Kikindi i nađeš mi tamo neku podstanarsku sobicu . Htjela sam Đorđa , tako se zvao moj ljubljeni , načiniti ljubomornim . Imala sam tada 20 godina , bila sam zelena , možeš li me razumjeti . Od Đoke nije bilo ništa pa sam se udala u 30 godini za jednog udovca seljaka . Ja sam radila u zadruzi u računovodstvu . Tako je bilo lijepi moj Milane , tako je bog htio . Ne sjećam se više kako smo mi prekinuli ? Nisi došla na nekoliko sastanaka . Slao sam Ljilju kod tebe ali bi mi uvijek rekla da si bolesna . Da sjetila sam se šta je bilo . Đole me je naterao da abortiram . Otišao sam iz sela i nisam više dolazio . Da li je to bio onaj Đorđe iz općine , Da , rekla je lakonski . Ljilja nas je gledala prijateljskim pogledom i brisala čaše bijelim ručnikom .