Večernje šetnje i razgovori sa gospodinom Ivom

8

Svakog srpnja odlazio sam na ljetovanje u Hercegnovi sa suprugom i djecom kod njenog brata . Šogor je bio pjesnik i stari neženja i zvao nas je u svoj stan koji je bio u novogradnji pedesetak metara od mora u dijelu Hercegnovog koji se zove Savina . On me je upoznao sa poznatim crnogorskim pjesnikom koji je bio učesnik NOB-a i tamo je počeo pisati poeziju . Tako sam saznao da je skoro svaki drugi Crnogorac pjesnik i naslijednik Njegoša . Često smo šetali zajedno a ta šetnica pored mora je nešto što se Novljani ponose . Tu se nekada pružala uskotračna pruga od Dubrovnika do Zelenike . Pruga je dignuta i izgrađena je šetnica od Igala do Zelenike sve pored mora . Jedno veče nas trojica smo odšetali malo dalje sve pričajući o poeziji i sreli smo njega kako šeta sam . Odmah sam ga prepoznao po fotografijama i naočarima sa tamnim okvirima . Naravno pozdravili su se jer su se poznavali i mene su upoznali sa gospodinom Ivom . Šetnju sam nastavio sam sa gospodinom Ivom a crnogorski pjesnici su otišli u galeriju slika . Bio je pozvan i gospodin Ivo ali on se ljubazno zahvalio na pozivu izgovarajući se da je on star čovjek i teško mu je penjati se gore u grad . „ Prošetaću se sa mladim gospodinom „ rekao je . Prilikom upoznavanja Ivo se je stidljivo nasmješio kad se predstavljao samo kao Ivo bez prezimena . U daljoj šetnji rekao je da mu nešto više kažem o sebi . Opet se ispričavao da je to obična ljudska znatiželja i da ne moram da pričam o sebi ako mi je to neprijatno . „ Pa normalno je da kažem par riječi o sebi jer se vidimo prvi put . Zovem se Mladen a po nacionalnosti sam Hrvat rođen u Bosni „ rekoh . „ Baš mi je drago jer i ja sam Hrvat rođen u Bosni i eto odmah nađosmo nešto zajedničko . Ja svoju nacionalnu pripadnost ne ističem a objasniću vam zašto . Ovaj naš Balkan je mješavina naroda a to je naročito izraženo u našoj Bosni i Hercegovini . Povijest nam nije bila naklonjena jer na našem Balkanu žive mali narodi a veliki europski narodi su se ovdje isključivo pojavljivali kao osvajači . Počevši od starih Rimljana svi su koristili rimsku izreku – Divide et impera - . To su koristili poslije i stari Vizantinci , pa Turci , zatim Francuzi pa na kraju Nijemci . Njima je trebala ova lijepa zemlja da je koriste i čestiti ljudi kao radnici i vojnici . A šta čovjek ima od toga da ističe svoju nacionalnost ? To nije mogao birati već su njegovi roditelji izabrali da imaju njega . A ovdje na našim prostorima čovjek može imati i neprijatnosti ako se nacionalno izjasni . Postoji ovdje puno primitivnih nacionalista koji mrze druge . Nije dobro što je tako ali nažalost to je tako . Lako je biti Hrvat , Slovenac ili Srbin ali jako je teško biti čovjek . Biti čovjek znači cijeniti u čovjeku ljudskost i sam se čovječno ponašati . Ne dijeliti ljude po nacionalnosti već po djelima i čovječnosti „ . O sebi je rekao da je književnik i da je u mirovini a da je radio u diplomaciji .
Ovo je pametan i razložan čovjek pomislio sam. Šetali smo još oko pola sata . Složili smo se da obojica volimo Bosnu našu postojbinu jer ima duše u njoj . Ali ima i u toj Bosni ludosti raznih i siromaštva ljudskog duha pa i pravog materijalnog siromaštva . Pitao sam Ivu kako da ga oslovljavam sa gospodine Ivo ili druže Ivo . Oslovljavajte me samo sa Ivo a ja ću vas sa Mladene tako je dobro . Možete mi reći i druže Ivo jer to je sada u trendu ali Ivo je kraće i prisnije . Iako je razlika u godinama između nas velika to ipak ne znači da ne možemo biti prijatelji . Ivo me je zamolio da ga otpratim do kuće u kojoj je živio koja je bila nešto višlje . Kad smo bili na sred uzvisine Ivo me je zamolio da mu dam ruku da bi se lakše ispeo u dvorište . Dogovorili smo se da dođem sutra po njega u 20 sati . Kad sam se vraćao pomislio sam da bi mu odgovaralo ime gospodin Ivo a kad dozvoljava da ga zovem Ivo to je još bolje .
Nestrpljivo sam čekao 20 sati slijedećeg dana i pojavio sam se točno u 20 sati u kući na sredini uzvisine između mora i glavne ulice u Hercegnovom . Tamo su me čekali supruga i gospodin Ivo spreman za šetnju . Supruga je bila ljubazna i zamolila me je da pripazim na njenog Ivu . Došapnula mi je da je on jako dobar čovjek i da mu se javljaju ponekad nesvjestice . Bila je to kulturna žena koja mi je rekla da je radila u kazalištu . Iako je bila u poodmaklim godinama bila je crnka na kojoj su se vidjele crte nekadašnje produhovljene ljepote . Ponudila me je kavom , čajem i voćem ali sam ja uzeo samo jednu breskvu i krenuli smo . Razgovor sa gospodinom Ivom je opet bio jako zanimljiv .
" Da li znate Mladene da u nama teče i krv starih Ilira i da smo nasljednici dijelom i ilirske kulture ?" pitao je Ivo ." Zanimljivo Ivo samo nastavite " rekao sam ." Iliri su imali više bogova a imali su i boga mora jer su neka ilirska plemena živjela pored Jadranskog , Jonskog i Egejskog mora . Ilirski bog mora Morlak pokazivao se ponekad starim Ilirima kao petogodišnji dječak . Bog mora je bio bosonog , u plavom odijelu i sa plavim očima a kosa mu je bila bjela kao morska pjena . Dolazio je po mornara koji je pao u more , tješio ga , uzimao za ruku i vodio u svoje plavo carstvo ili na obalu prema tome kakve je bio volje . Naređivao je da mu se podigne grob od naslaganog kamena u rodnom mjestu . Ima puno ilirskih grobova koji su prazni jer je pokojnik otišao u carstvo boga mora . Ilirski mornari imali su drvene kipove boga mora na svojim brodovima pred kojim su se molili za lako more i palili mirišljave trave da bi umilostivili boga Morlaka . Od molitve za lako more nastalo je i ime boga Morlaka . Broj 5 je bio magični broj boga mora . Ilirski mornar je morao najkasnije poslije 5 godina provedenih na moru da posjeti svoju obitelj i provede tu nekoliko mjeseci . Ako su bogovi bili naklonjeni onda je mornar kad bi došao kući zaticao petogodišnjeg dječaka svoga sina koga je bradati i grubi mornar onda obožavao . Stari Rimljani i Grci su ilirske mornare i sve primorske Ilire nazivali Morlacima prema bogu mora kojeg su oni štovali . Namjeravam da pišem o Ilirima ali ljudski život je kratak . Puno sam razmišljao o turskom vremenu . Ono što sam učio u školi nije me zadovoljavalo . Ispada da su Turci samo ubijali i nabijali na kolac . U svojoj diplomatskoj karijeri sretao sam puno Turaka . Bili su to ljubazni i kulturni ljudi . Nisu mi izgledali kao ljudi koji bi nekog ubili samo zato što je kršćanin . Imali su puno rodbinskih i drugih veza sa balkanskim narodima o kojima su govorili sa poštovanjem . Došao sam do zaključka da je i u tursko vrijeme bilo humanosti isto tako kao i grubosti . Danak u krvi je jedna strašna stvar koju su Turci radili . To nisu radili Turci već turski feudalci a turski seljaci kmetovi često su bili siromašniji nego seljaci pokorenih naroda . Bio sam mlad i očekivao sam da ću biti postavljen za ambasadora . Godine su prolazile a ja sam bio vječiti ataše . Počeo sam pisati da pokažem da i ja vrijedim i imam nešto da kažem . Jedan Slovenac mi je rekao da su slikali i umnožili moj krsni list iz 1892 godine i da su ga svima pokazivali . To je bio dokaz da ima katolika u kraljevskoj diplomatskoj službi . Taj Slovenac je bio vječiti ataše kao i ja .
Spomenuo sam mu nagradu koju je dobio . " Molim vas Mladene nemojte mi spominjati tu nagradu koju uopće nisam zaslužio . Čitao sam ponovo dijelove nekih svojih romana i tu ima puno plitkih mjesta i nelogičnosti . Oni su stvarno bili široke ruke kad su baš mene nagradili . Poruke koje sam pokušao poslati također su plitke i nedorečene " . Nisam više spominjao nagradu ali smo nastavili razgovor o Bosni i Jugoslaviji . " Volim da odem u moju Bosnu a rijeđe idem u Hrvatsku " govorio je Ivo . " U Hrvatskoj sam bio kao mladić ali me Zagrepčani nisu prihvatili kao svoga . Uvijek sam bio glupi , prosti i prljavi Bosanac . Srbi su me prihvatili bolje a jedino ne vole da govorim o svome hrvatstvu i katoličanstvu pa sam to i izbjegavao i to je bio nekakav prećutan sporazum kojih ima puno u životu . Pišem na istočnoj varijanti hrvatsko-srpskog jezika jer tu varijantu bolje poznajem " . " Da li mislite da je to jedan jezik ? " upitao sam . Naš književni jezik je jezik iz Hercegovine , Bosne i dijelova Dalmacije , Crne Gore i Srbije . To je jezik kojim govore Hrvati , Muslimani , Srbi i Crnogorci koji tu žive . Mogu reći da je to jedan jezik i mislim tako . Razlike postoje ali su male i mogu se zanemariti . Osim toga mislim da je dobro da je jedan Srbin , Hrvat , Musliman i Crnogorac ujedno i Jugosloven i da nas to ujedinjuje . Neka ostane svako ono što jeste ali neka je pomalo i Jugosloven jer to doprinosi smanjivanju podjela i mržnji " naglasio je Ivo .
Godine su prolazile a večernje šetnje i razgovori su se nastavili . Ivo je izgubio i svoju suprugu i bio je jako tužan . Razgovarali smo najviše o književnosti . Ivo me je ohrabrivao da počnem da pišem .“ To je veliko zadovoljstvo veće od čitanja . Kao mladić pisao sam poeziju „ pričao je Ivo . „ Pjesma je sažeta emocija i treba je napisati odmah jer pobjegne „ rekao je . „ Pjesnici su vječita djeca jer djeca ili vole ili ne vole učiteljicu . Nema kod djece da oni učiteljicu uvažavaju ili cijene njeno znanje . Ili je vole ili ne . Tako i pjesnici . Ili vole život ili ga mrze . Poslije sam počeo pisati prozu jer proza je opora kao i život . U životu ima malo ljubavi i prijateljstva . Uglavnom su u pitanju interesi materijalni ili neki drugi a sve je to začinjeno oceanom ljudske zavisti „ pričao je Ivo . Mene je u životu mučila bolest od koje se ne umire ali se puno pati . To su razne vrste alergija koje se teško ili nikako ne liječe „ žalio se Ivo .
Prošao je moj godišnji odmor i šetnje sa gospodinom Ivom i ja sam se vratio na posao u Novi Sad . Gospodin Ivo mi je dao svoj broj telefona u Beogradu i zamolio da ga pozovem koji put . Bio je kraj 1974 godine a došla je i 1975 godina i ja sam se radovao ponovnom susretu sa Ivom . Pozvao sam telefonom nekoliko puta Ivu u jesen i zimu ali uvjek se javila kućna pomoćnica . Rekla bi da je Ivo bolestan i ne može doći do telefona . Uvijek je poručio preko nje da me pozdravlja i sve moje . Negdje u proljeće pročitao sam u novinama da je gospodin Ivo umro . Neće više biti šetnji pored mora u Hercegnovom i pametnih razgovora .