Susreti na ulicama

15

Nešto šušti napolju , kiša izgleda počinje . Šetam po bašti . Trava je mokra i mirisi su jači . Sitni duguljasti listovi trave podrhtavaju pod kapljicama kiše . Na laticama ruža kapi vode se sjaje i prelivaju se u duginim bojama . Kiša mi ne smeta . Sjećam se kad smo bili djeca da smo istrčavali na kišu ne bi li porasli . Razočarenje bi dolazilo sutra ujutru . „ Izgleda da nisam porastao ni za milimetar „ tužan sam bio . Orah je živnuo . Kiša mu pere listove od prašine . Šapće mi orah : " Baš je lijepo , baš je ugodno !" . I lešnjak je veseliji . Smokva njiše granama od radosti . Cvijeće veselo upijaja kišu .
Oblačim i obuvam se za šetnju vani . Obavezno se obrijem i stavim kravatu . Kiša mi ne smeta , pa imam kišobran .
Nešto me pomalo tišti .To je kao kamen na prsima , kao svrab po leđima , kao žulj na nozi . Je li tako i kod drugih ? Pate li žene? Sigurno pate ; one su sazdane od emocija .Ali čini mi se da to dobro podnose . Da li se one brzo zaljubljuju . Znaju da vole, to je sigurno i znaju to da pokažu na suptilan način . Koliko to kod njih traje od simpatije , prvog zaljubljivanja do duboke ljubavi ? Kakve emocije ima moj susjed Ivan . Stalno mi pokazuje da me ne poštuje , to mi smeta , ništa tu ne mogu promijeniti .Traži od mene razne usluge . To radi postupno , polako . Počeo je sa malim zahtjevima pa se to stalno povećava . To je nekakva progresija i igra .Nije spreman da mi učini ni najmanju uslugu . Odmah me odbije . Očekuje da mu prvi kažem dobar dan . Ne odgovara uvijek a ako se prvi ne javim pita me da li spavam .Prošle godine početkom ožujka čestitao mi je dan žena . Zašto mi čestitate , pa nisam žena . „Tko zna“ rekao je i otišao . Nemam ništa protiv žena ali mi nije prijalo . Možda misli da je duhovit .
Nailazi susjeda Slavica , ide iz prodavnice . Kažem dobar dan a ona dobar dan , kako ste ? Volim da me to pita .Ne volim da me pita šta radim . Pa vidi se da šetam , zašto pitati .Ta susjeda je zrela žena , ima oko 40 godina . Jako je lijepa . Udovica je već pet godina , muž joj je poginuo u prometu . Da li je ona svijesna svoje ljepote ? Ima kćer i sina , idu u školu .Možda nama muškarcima žene izgledaju ljepše nego što one misle o sebi . Nema nikakvih priča o njoj . Da li je moguće da joj fizička strana ljubavi ne treba . Ne mogu to da povjerujem . Stanuje preko puta . Plijevi svoje cvijeće . Nosi suknju i bluzu . Voli kćerku i sina sigurno . Voli i pokojnog muža jer mu često nosi cvijeće na grob . Kad plijevi travu sagne se .Vide se jako lijepe noge od kojih mi se vrti u glavi . Znaju li žene da mogu izazvati vrtoglavicu kod svakog muškarca . Ja gledam njene lijepe noge i čini mi se da to ona zna . Ne skriva ih samo me pogleda prekorno . U pravu je , zašto buljim . Ima pravo da radi u svojoj bašti i da joj nitko ne zagleda pod suknju . Profesorica je u gimnaziji . Rekli su mi da je đaci vole . Aman , zaman tko je ne bi volio . Ima lijepe grudi i uzak struk , lijepo lice i lijepe crne oči . Najjača strana joj je glas , meki baršunasti , nježni alt .Možda se ona meni dopada a recimo drugim muškarcima ne . Ali nije tako . Dopada se i drugim muškarcima . Pitaju me prijatelji , susjedi i rođaci o njoj . Da li se udala . Dolazi li joj netko . Da li sam se ja omastio , zamislite . Čini mi se da bih zanijemio da me pozove na kavu . Sin i kći su joj uglavnom kod kuće . Pozvao bih ja nju kod nas na kavu ali moja žena je oštro protiv .Želim da budem dobar sa mojom susjedom . Pozajmila mi je vreću cementa i vreću šljunka . Ja ću već tražiti natrag kad meni zatreba , rekla je . Ona će tražiti od mene kad joj zatreba , smijem se , tražiti će naravno cement i šljunak .
Nailazi susjed Dragutin . To je duša od čovjeka . Da ga na ranu previješ , kaže narod . On je alatničar , prvoklasni majstor .Kada ćemo raditi , pita . On se rada ne boji .Nas dvojica smo napravili puno stvari u kombinaciji metal-drvo . O metalu i obradi metala zna puno . Ja se trudim sa drvetom .
Susjeda Vesna stoji pred kućom . Ona se bavi poljoprivredom . Ima vinograd , proizvodi povrće i prodaje ga .Pozdravljamo se , poziva me na kavu . I ona je udovica od prije godinu dana . Muž joj bio dobričina i umro je od tuberkoloze . Potucao se kao potstanar po raznim sobama dok ga ona nije uzela k sebi .Ali tuberkoloza je već uzela maha , često je bio u bolnici .Vesni je to drugi brak . Prvi muž je umro davno i ima s njim kći i sina . Kći se udala u Bosnu . Sin njen je zidar ali nije naročito vrijedan i pedantan . Uzeo sam ga jednom i više ne .Poziv na kavu odbijam . To je žena koja je stalno u poslu . Drži i svinje . Poziv na kavu od susjede Slavice ne bih odbio ali ne dolazi .
Dolazim konačno do tržnice . Obilazim sve tezge i gledam cijene povrća i voća .Tu poznajem pola ljudi . Neke „ne poznajem“ jer su mi se zamjerili ranije .Kupujem zelenu salatu , krastavce i rajčice . Kiša je prestala i sunce me je ogrijalo .